Maratonci trče počasni krug je srpski film snimljen 1982. godine u režiji Slobodana Šijana, a scenario je napisao Dušan Kovačević na osnovu svoje pozorišne predstave koja je nastala desetak godina ranije.
Ovaj film je dobitnik mnogih domaćih i međunarodnih nagrada i smatra se jednim od najboljih ostvarenja srpske i jugoslovenske kinematografije.
Nema onoga ko ne zna bar jednu čuvenu repliku iz ove crne filmske komedije.
Malo je poznato da su Maratonci zapravo bili kritika tadašnjeg autoritarnog sistema. Autora je tadašnja vlast podsećala na pogrebno preduzeće, a svi su na vlasti bili doživotno i nije bilo naznake kad će otići. Nakon smrti Pantelije (koji navodno predstavlja Tita), osnivača pogrebnog preduzeća Dugo konačište, naslednici kreću u borbu oko podele imovine. Kovačević na kraju filma na simboličan način predviđa raspad Jugoslavije, što će se godinama kasnije obistiniti.
Iako u to vreme zvanično nije bilo cenzure, postojala su određena tela koja su odlučivala šta sme pred publiku, a šta ne sme.
Tako su razne komisije nekoliko puta odlagale početak snimanja filma Maratonci trče počasni krug, a na prvu verziju scenarija stavljena je zabrana. Ipak, scene koje su po mišljenju cenzora bile problematične su izbačene, ali to nije promenilo suštinu filma.
Iz filma je izbačena još jedna scena koja bi gledaocima dala pravu sliku o ulozi služavke Olje (koju glumi Melita Bihali) u porodici Topalović. Naime, ona Topalovićima nije služila samo za održavanje domaćinstva nego bukvalno za sve, pa čak i za seks. U pomenutoj sceni Laki (Bata Stojković) ulazi u sobu i zatiče svog dedu Aksentija (Mija Aleksić) u krevetu sa služavkom Oljom i povikne: Šta to radiš, večeras je moj red! Ova scena je obrisana zbog nesuglasica Melite Bihali i snimatelja Bože Nikolića.
Prema originalnom scenariju za predstavu Maratonci trče počasni krug, starost članova porodice Topalović je sledeća: Pantelija: 150 godina, Maksimilijan: 126, Aksentije: 102, Milutin: 79, Laki: 44, Mirko: 24.
Inspiracija za lik Đenke (Bora Todorović) najverovatnije je bio predratni snimatelj Kosta Novaković koji je ujedno bio stručnjak za erotski film. Njegov studio se nalazio u Kursulinoj ulici u Beogradu i najčešće su ga posećivale devojke iz bogatih porodica koje bi želele da postanu popularne, a on ih je fotografisao gole. Njegovo najpoznatije ostvarenje je Grešnica bez greha iz 1930. godine koje, iako obiluje slobodnijim scenama, nije klasifikovano kao erotski film.
IZVOR: KAFENISANJE I FOTO: KAFENISANJE