Poslednji dan oktobra u nekim kulturama rezervisan je za „najstrašniji dan u godini“ – Halloween. Ovaj praznik, mada posvećen sećanju na mrtve, ipak se obeležava veselo, te se tako prave kostimirane žurke, maskirana deca obilaze kuće u potrazi da slatkišima, a horor filmova, priča i izdubljenih bundeva ima posvuda.
Helloween nije jedinstven praznik. Praznici sa istom namenom ili sličnim načinom proslavljanja postoje u svim kulturama. Kod Srba nasličnije su mu Poklade. One se, uz piće i hranu i karneval pod maskama, proslavljaju poslednjeg dana pred početak svakog od četiri velika posta. I, mada je možda izgubio na značenju među srpskim narodom, zabava, veselje i zbližavanje ljudi povezuju ga sa „Noći veštica“.
Ukoliko već niste osmislili svoje kostime za Halloween, mi vam danas dajemo nekoliko ideja kojima ćete Srbiju i njenu kulturu proširiti po Čikagu, a u isto vreme uživati i radovati se i u ovom prazniku koji Amerika proslavlja.
Srpski vampir
Mnogi od nas ne znaju da je vampir zapravo mitološko biće iz stare slovenske mitologije, posebno rasprostranjene na Balkanu. Reč vampir jedna je od retkih srpskih reči koja je ušla u sve svetske rečnike. Tako Srbija ima mnoge priče o poznatim vampirima koje nisu nikada potvrđene, ali su dovoljne da nam uteraju strah u kosti.
Petar Blagojević iz sela Kiseljeva jedan je od prvih vampira kod Srba. Ništa nije kod Petra bilo čudno, osim što je nakon njegove smrti u nardna 24 časa umrlo još desetoro ljudi. Svi do jednog na samrti su pričali da im se ukazuje Blagojević. Čak i njegova supruga je preplašena pobegla iz sela jer joj je Petar u snu dolazio i tražio svoje opanke. Kada je u malo selo u Braničevskom okrugu poslata delagacija iz Beča, u kovčegu koji su iskopali i otvorili pronašli su netaknutog Petra, sa malo sveže krvi oko usta.
Podjednako strašna je i priča o Arnoldu Paoleu, za koga se misli da mu je pravo ime bilo Arnautin Pavle. Pavle je ratovao u Grčkoj iz koje je doneo neku zarazu i od nje umro u Medveđi kod Trstenika. Pričalo se da je zaraznu bolest dobio tako što je i sam video i čak ubio vampira. Ali, nakon njegove smrti, u selu su učestali napadi vampira, pa se prionulo na stari dobri običaj – glogov kolac.
Najpoznatiji srpski vampir svakako je Sava Savanović. Znamo ga iz horor filma „Leptirica“, ali i iz pripovetke „Posle devedeset godina“ Milovana Glišića. Ne znam za vas, ali ruka sa dugim noktima koja u čuvenoj vodenici uzima brašno, mnogima se u pamćenje urezala za sva vremena. Jagodića vodenica u kojoj je film snimljen nedavno se urušila, pa je selo Zarožje kod Bajine Bašte ostalo bez svog turističkog blaga.
Još je priča o kojima možemo naširoko da pripovedamo, a u kojima su srpski vampiri najstrašniji, najkrvoločniji i najopasniji. Ako odlučite da za Halloween ponesete masku nekog od njih, dovoljna će vam biti šajkača, ili deo narodne nošnje, da uz već tradicionalne zube i nokte dočarate srpske legende.
Drekavac
Za drekavca su mnogi čuli, i svako ima različitu verziju toga kako izgleda. Čak i ono po čemu je jedinstven – njegov prodorni glas, svako drugačije zamišlja. Ovo čudno biće pripada mitologiji Južnih Slovena, a verovanje u njega je rašireno po istočnoj i zapadnoj Srbiji, Šumadiji, Kosovu i Metohiji i Bosni. On predstavlja duše umrle, nekrštene dece i proganja one koji su mu za života učinile neko zlo. Maskirati se u drekavca nije lako. Po predanjima, on je malo dlakavo stvorenje, mešavina psa, mačke i lisice. Neprestano gazi po sopstvenom krznu, a urla mešavinom dečijeg plača i vučjeg zavijanja. Javlja se uvek preko noći, u rano proleće, a najviše su ga videli meštani Istočne Srbije. Pa, ako ste iz ovog dela naše zemlje, ili nekoga tamo poznajete, raspitajte se dodatno o savetima za kostim.
Ukleta nevesta
Devojka u venčanici još jedna je od priča od koje se ljudi širom sveta ježe. Jedna takva priča potiče i iz sela Koprivnica kod Zaječara. Nije tačno poznato ko je devojka koju je jedan od meštana video davne 1996. godine kada se noći vraćao sam kući. Nakon višesatne vožnje i ponoći koja je vrebala iz ugla, naš junak je jedva čekao da stigne na svoje odredište. A onda je uz put video devojku, obučenu u belo, kako stopira. Izuzetno lepu devojku duge smeđe kose sa kojom mu je put brže prolazio naš meštanin je povezao do Negotina. No, tek sutradan primetio je da su joj na zadnjem sedištu ostale torbica i jakna. „Long story short“ – pronašao je kuću iz koje je devojka, kako bi joj vratio zaboravljene stvari, ali ga je na ulaznim vratima dočekala samo njena majka koja mu je rekla da je nesrećna nevesta umrla 7 godina ranije. Ukoliko vam je ova priča najzanimljivija, staru venčanicu u ruke, a tome možete da dodate i karakterističan naglasak ovih krajeva.
Srpska Voodoo magija
I Srbija ima svoju voodoo magiju, samo što se kod nas ta magija zove vlaška. Nadaleko poznata, nikoga ne ostavlja ravnodušnim, i niko ne zna da li da u nju veruje, ili da se samo slatko nasmeje. Žene iz ovih krajeva izgledaju obično – šarena suknja i bluza, kecelja, marama oko vrata… Baš kao i sve starije žene Srbije. Suknje i bluze verovatno imamo od naših baka, ostaju nam još ukrštene sveće, katanci i venčići od trave da priča bude kompletna. Zapravo, vlaška magija deli se na dve vrste – belu i crnu. Na vama je da odlučite kojoj ćete se strani prikloniti.
Šta god da od ovih srpskih priča odaberete za svoj Helloween kostim, nikako ne možete pogrešiti. Ukoliko pak odlučite da ne učetvujete u kostimiranim zabavama, ove priče mogu vam poslužiti za tradicionalno pripovedanje uz prigušeno svetlo, a uz njih ćete, pored toga što ćete biti originalni i zabavni, prenositi i legende iz svojih krajeva koje ne smemo da zaboravimo.
PIŠE: SNEŽANA RISTIĆ I FOTO: UNSPLASH