Đorđe Balašević mogao bi da dobije muzej u svom rodnom Novom Sadu. To je najnovija inicijativa koja se čuje u javnosti nakon što je popularni novosadski kantautor preminuo u januaru. Panonskog mornara zavolele su generacije ljudi na čitavom eks-jugoslovenskom prostoru, pa su i sa raznih strana pokretane, nakon njegove smrti, incijative da se po njemu nazove neka ulica, most, put.
Sada prvi put inicijativa stiže iz gradskih struktura Novog Sada koji se dosad nije oglašavao oko toga, osim što je jednom prilikom gradonačelnik Miloš Vučević poručio, nakon učestalih komentara, da će sve biti rađeno u saglasju sa porodicom Balašević.
Naime, direktor gradskog JP „Urbanizam” Dušan Miladinović potvrdio je da se planira spomen-muzej Đorđa Balaševića u sklopu Univerzitetskog parka. Nacrt urbanističkog plana ovog parka ponovo je ovih dana stavljen na javni uvid javnosti, sve do 11. oktobra, nakon što je dokument dorađen i dopunjen upravo objektom kulture – muzejom. Međutim, u njemu se ne navodi da je reč o muzeju Balaševića.
Sada se u Univerzitetskom parku nalazi jedino „pametna zgrada”, rektorska ili centralna zgrada Univerziteta u Novom Sadu, institucije koja je Balaševiću 2010. godine, na svečanosti povodom pola veka ove akademske zajednice, uručila počasnu diplomu. Bio je to svojevrsni poziv rektora svim studentima koji su napustili studije, da se vrate i diplomiraju, pa i poziv samom Balaševiću koji je studirao geografiju na Prirodno-matematičkom fakultetu.
„Nije završio studije, ali svojim delom je prevazišao i neke učenije ljude od njega”, kaže za „Politiku” profesor PMF-a dr Lazar Lazić, sa departmana za geografiju. On je i predsednik Vojvođanskog kluba, udruženja koje je nakon smrti Balaševića zatražilo da se novi drumsko-železnički most u Novom Sadu nazove po njemu. Lazić kaže da bi potpisao i za ideju da se u univerzitetskom prostoru podigne muzej čoveku koji je uz Miku Antića, kako navodi, odraz Vojvodine.
Inicijativa je bilo i u drugim gradovima, poput onih da se po kantautoru nazove put Beograd‒Zagreb, ili da park u Zrenjaninu dobije njegovo ime. Na fasadama su oslikavani murali sa njegovim likom, a na mostu u Tuzli okačen je papir sa natpisom „most Panonskog mornara”.
Ako u Novom Sadu bude ostvarena najnovija ideja, biće to verovatno u sklopu objekta za koji se kaže da je javne namene muzejskog karaktera. Urbanisti su ga u nacrtu isplanirali na 500 kvadratnih metara, a to podrazumeva sadržaje galerijskog prostora, multimedijalne sale, memorijalne sobe, kao i sanitarne, tehničke prateće sadržaje.
Pored tog objekta, urbanisti dozvoljavaju podizanje još jednog, manjeg, prizemnog na 300 kvadranih metara u sklopu, kako se navodi u tekstu nacrta plana, projektnog zadatka.
Unutar novosadske stručne javnosti, među arhitektama i urbanistima, ne postoji saglasnost oko izbora lokacije za ovakav muzej.
„Duboko je promašena lokacija. Balaševića vidimo i kao običnog čoveka u kome smo se svi prepoznali”, mišljenje je urbaniste koji je zatražio za anonimnost.
U porodici Balašević nisu odgovorili na molbu da saopšte da li su uključeni u plan oko muzeja i šta bi on sadržao.
Portparolka Turističke organizacije Novog Sada Tihana Putin kaže nam da u regionu postoji interes da se u Balaševićevom rodnom gradu obiđu i ulice koje je on ispevao u svojim pesmama.
„Definitivno je on jedan od simbola Novog Sada”, kaže Putinova.
Oko muzejskih pitanja, stručno mišljenje i nadzor ovde daje Muzej Vojvodine, kao matični u hijerarhiji. Direktorka ovog muzeja Tijana Stanković Pešterac nije upoznata sa pomenutim planom, ali kaže da svaki muzej mora imati stručnjaka koji će obrađivati zbirku.
U okolini Novog Sada postoje privatne muzejske zbirke u vezi sa pčelarstvom, šibicama, simbolom zeca… Među javnim ustanovama su Muzej grada Novog Sada, smešten na Petrovaradinskoj tvrđavi, dok su u centru grada Muzej Vojvodine i Muzej savremene umetnosti Vojvodine. Najavljen je i Muzej 20. veka, koji treba da bude postavljen u nekadašnjem Studiju M Radija Novog Sada, iseljenog na Mišeluk, ali se posle toga više nije mnogo čulo o novoj muzejskoj ustanovi.
IZVOR: POLITIKA I FOTO: POLITIKA