Zove se „Ferrari Purosangue“ (čistokrvni ferari), dugačak je 497 centimetara, širok 203 a visok 159, što su potpuno nove proporcije za automobilsku kuću iz Maranela pod rukovodstvom Flavija Manzonija. Ali, kompanija ne želi da ga svrsta u kategoriju sportskih terenskih vozila već ga nazivaju supersportskim autom koji ima ferarijev DNK, ali je svestraniji od drugih automobila iz kuće „crvenih“.
U Maranelu se o ovom modelu priča još od 2018. godine kada je mladi dizajner Federiko Akuto, tada zaposlen u „Ferariju“ četiri godine, svojim primerom uspeo da osvoji sve u toj automobilskoj kući, uključujući i Serđa Markionea koji ga je tada video i odobrio.
Ono što je on ponudio jeste otvaranje zadnjih vrata u kontra smeru što omogućava lakši ulazak u kola, kao i gepek veličine 473 litara, dakle ferari koji je prikladan za udobna putovanja cele porodice.
I Encu Ferariju se dopadala ideja ferarija koji će imati četiri sedišta i realizovao je prototip proizveden od strane Pinafarina pod imenom pinin predstavljen 1980. u Torinu.
No, u to vreme nije bilo moguće proizvesti sportski automobil koji bi bio dovoljno dugačak za četiri sedišta jer tada nisu postojali uslovi koji danas postoje.
Danas Ferrari Purosangue svoj debi u društvu duguje upravo novim tehnologijama, od materijala preko otpornosti, do korišćenja ugljenika za krov koji snižava težište kola do toga da se i točkovi pozadi pokreću poput onih prednjih.
Točkovi su pritom i ogromni ne bi li na taj način izrazili snagu ovog novog automobila kao i njegov stil: 315/30 R23, dok su oni prednji nešto manji 255/35 R22. No pravi tehnološki novitet je usvajanje aktivnih suspenzija bez presedana, rezultat saradnje sa „Multimatikom“.
„Ferari“ se takođe, za razliku od pneumatskih opruga i aktivnih amortizera koji se najčešće koriste, opredelio za drugačiju varijantu, jedinu koja je po njihovom mišljenju mogla da obezbedi performanse supersportskog auta bez žrtvovanja komfora.
Iskoristili su električne motore od 48 volti koji omogućavaju varijaciju visine svakog točka i do 15 puta u sekundi kako bi smanjili kretanje usled naprezanja na putu i osigurali kontakt sa tlom ne bi li upravo na njega preneli svu snagu od 725 konjskih snaga.
Ovo rešenje se pokazalo toliko efikasno da je bilo moguće eliminisati i stabilizatore kao i magnetoreološke amortizere. Četiri električna motora za oslanjanje se napajaju litijumskom baterijom koji u fazama kompresije mogu da je dopune, vraćajući energiju a kontroliše ih kontrolna jedinica na osnovu informacija sa desetak senzora koji mere kretanje svakog točka kao i karoserije.
U krivinama sa velikom brzinom uspevaju da spuste centar gravitacije automobila do 20 milimetara zarad što dinamičnije vožnje. Ovom poslednjem doprinose i sistemi za kontrolu skretanja najnovije generacije.
Za upotrebu na zemljanim putevima i površinama sa slabijim prianjanjem, sa druge strane, razvijena je napredna verzija ABS-a koja menja svoju intervenciju u zavisnosti od položaja pet „ručica“: za sneg i led, za kišu, za udobnost, sport i Esc off – sistem koji podiže automobil tri santimetra do 80 kilometara na sat.
IZVOR: RTS I FOTO: PRINTSCREEN