Lepo vreme i dolazak toplijih dana za mnoga zanimanja znači više posla, a to se, pre svega, odnosi na poljoprivredu, ugostiteljstvo i građevinarstvo.
Potreba za sezonskom radnim snagom se povećava i to se, kao i svake godine, dešava i sada.
Povećava se i broj onih koji obavljaju sezonske poslove, a šta će i koliko će zaraditi zavisi od toga da li će raditi u Srbiji ili inostranstvu, da li imaju iskustva, znaju li jezike… Zarade u inostranstvu su i veće u zavisnosti od radnog mesta, piše Dnevnik.
Dakle, izvesno je da ponuda za popunjavanje radnih mesta i u Srbiji, ali i u zemljama okruženja, pre svih Hrvatskoj, Crnoj Gori i Sloveniji, ali i Grčkoj raste. Nedostatak kadra u ugostiteljstvu u ovim zemljama u kojima je turizam veoma važna privredna grana i te kako je vidljiv i uvek se traži radnik više, po mogućnosti sa iskustvom, ali za neka zanimanja ni to nije presudno, pa se traže odgovorni radnici, spremni da rade.
Tražnja za radnicima u ugostiteljstvu je velika, o čemu svedoči i to što je, recimo, prošle godine u Hrvatsku uvezeno više od 120.000 sezonaca, a poslodavci se trude da dobrog radnika zadrže i/ili vrate. Tim putem su krenuli i neki ugostitelji i hotelijeri u Srbiji pa su, kako bi zadržali stručne i iskusne radnike, obezbedili bolje uslove, a to pre svega znači platu koja se približava iznosima koji se mogu zaraditi u okolnim turističkim zemljama.
Po rečima PR menadžera Infostuda Miloša Turinskog, vreme sezonskih poslova je startovalo već u aprilu, i to posebno u ugostiteljstvu i hotelijerstvu, a tražnja za sezonskim radnicima na celom Jadranu je velika.
„Prošle godine je bilo više raspisanih pozicija za sezonske poslove u ugostiteljstvu u Hrvatskoj nego u Crnoj Gori“, kaže Turinski, „Put Hrvatske i odlazi više radnika iz Srbije jer su zarade u Hrvatskoj više nego u Crnoj Gori. Najviše ponuda za posao je u hotelima i u prvatnom smeštaju, a zarada zavisi od toga šta se i gde radi, koja su znanja potrebna, od nivoa stručnosti…“, kaže on.
Po njegovim rečima, traženi su i građevinski radnici. On ukazuje da je tu situacija takva da su radnici iz Srbije otišli u druge zemlje, gde su plate više nego kod nas, pa se radna snaga mora tražiti na drugom mestu.
„Zbog nedostatka domaćih građevinaca primorani smo da uvozimo radnu snagu i to mahom sa istoka. Dnevnica u građevinarstvu je oko 50 evra i to se nije značajano menjalo u odnosu na prošlu godinu. Kada su u pitanju radovi u poljoprivredi, dnevnice se kreću od oko 3.000 dinara pa do oko 6.000 dinara, što zavisi od vrste posla, poslodavca, kao i onoga što se obezbeđuje: hrana, smeštaj, prevoz“, kaže Turinski.
Sezonski poslovi mogu se raditi i preko studentskih zadruga, a po rečima direktora Studentske zadruge „Sajam“ Slobodana Bajića, ponuda za sezonske poslove ima. Visina zarade zavisi od vrste posla koji se radi i vremena koliko se radi, ali satnica nije niža od 250 dinara, što se može zaraditi ako se obavljaju lakši fizički poslovi i oni za koje nije potrebna posebna stručna sprema, pa do 400 dinara, na koju mogu računati oni koji imaju visoku stručnu spremu i druga neophodna znanja, ali i oni koji su spremni da obavljaju teške fizičke poslove.
„Za rad na njivama, odnosno obavljanje pomoćnih ratarskih poslova satnica je 300 dinara“, kaže Bajić. „Kad je reč o poslovima u ugostiteljstvu preko zadruge se ne mogu zaposliti konobari, ali mogu kuvari, pomoćni šankeri, perači posuđa… U zavisnosti na kojoj poziciji rade satnica je od 250 dinara pa naviše. Ima i ponuda za poslove u građevinarastvu, a dnevnica je 3.500 dinara“, objašnjava on.