Đorđe Balašević preminuo je u 67. godini, 19. februara 2021. godine u Kliničkom centru Vojvodine. Tri dana pre toga, bio je primljen na bolničko lečenje usled obostrane upale pluća, zbog koronavirusa. Ožalošćena porodica ispratila ga je na večni počinak 21. februara, kao i brojni građani i obožavaoci.
Čitav region plakao je za njim – ostavljali su mu cveće, plišane igračke, citirali njegove pesme.
Kantautorova ćerka Jelena nedavno je objasnila iz kog razloga Balaševići neće obeležavati ovaj dan 2022, u opširnoj objavi na društvenoj mreži Fejsbuk. Kako je napisala, tako nešto se inače nikada nije praktikovalo u njihovoj porodici, ne zbog „nedostatka poštovanja, već upravo suprotno“.
– Ne, nije ti potreban taj datum u godini da bi obeležio svoje sećanje na tog nekog. Od svih prelepih i predragocenih dana koje provedeš sa tim nekim, gotovo je uvredljivo obeležavati baš taj dan – naglasila je ona, između ostalog.
Podsećanja radi, građani Novog Sada su dan posle sahrane velikog umetnika na Keju žrtava racije priredili „Noć kad je Đole preplivao Dunav” i na taj način mu uputili zahvalnicu i poslednji pozdrav. Duž čitavog zida bile su poslagane bele ruže, u nebo su se puštali lampioni i hor je pevao, a okupljeni su plakali slušajući njegove najveće hitove i pevali uglas.
Đorđe je još kao školarac pokazivao veliki umetnički talenat, a pesmom koju je napisao u trećem razredu, „Ja neću da kažem”, opisao je upravo ono što se dešavalo posle njegove smrti. „Ja neću da kažem kako sam veliki pesnik, to ćete vi jednom reći…”, njegov je stih, a to je upravo i bio Balašević.
Skroman, a tako veliki, talentovan i danas obožavan. Sudbina ili ne, njegova pesma, objavljena je 1982. u 20. listu „Gimnazijalac” i to baš u februaru, mesecu kada je i napustio ovaj svet.
IZVOR: 24SEDAM I FOTO: PRINTSCREEN