U početku su Zapad, uključujući SAD, izuzeli rusku naftu i prirodni gas iz sankcija koje su uveli. Bajdenova administracija je preokrenula kurs u utorak 8. marta zabranivši uvoz ruske nafte i drugih goriva u SAD. Velika Britanija najavila je da će postepeno ukinuti uvoz ruske nafte do kraja godine. Članice EU su u težem položaju po ovom pitanju, jer su daleko više zavisne od ruske nafte. Ali prvobitni nedostatak formalnih zabrana ionako nije bio važan u smislu cena. Od početka invazije postoji de fakto zabrana ruske nafte, pri čemu je većina zaliha u zemlji ostala neprodata.
Postoji mnogo neizvesnosti oko kupovine ruske nafte, bilo da se radi o mogućnosti zaključivanja poslova s obzirom na sankcije ruskom bankarskom sistemu, ili o pronalaženju tankera spremnih da idu u ruske luke usred opasnosti u ratnoj zoni. Kao rezultat toga, glavna vrsta nafte koju Rusija izvozi u Evropu nudi se na prodaju sa velikim popustom jer je niko ne želi. Morgan je nedavno procenio da je više od 4 miliona barela ruske nafte dnevno praktično povučeno. Dakle, investitori u suštini cene naftu kao da ruska zaliha uopšte nije dostupna. I opet, manja ponuda dovodi do veće cene.
Zašto druge zemlje ne mogu da ispumpaju više?
Niko nije želeo naftu u proleće 2020. godine kada su globalne naredbe o ostanku kod kuće značile da niko nije morao da dopunjuje gorivo i dolazi do kancelarije. Sa smanjenjem potražnje, cene nafte su bile niske. Zauzvrat, OPEC+ je snažno smanjio proizvodnju da bi podržao cene. I od tada su zadržali niske ciljeve proizvodnje, samo postepeno povećavajući proizvodnju, čak i kada se potražnja za naftom i benzinom vratila. Saudijci su mesecima, čak i pre invazije, kristalno jasno stavljali do znanja da grupa ne planira da uskoro otvori slavine za naftu.
U jednom zbunjujućem razvoju događaja ove nedelje, ambasador Ujedinjenih Arapskih Emirata u Vašingtonu rekao je za CNN da zemlja želi da poveća proizvodnju nafte i da će ohrabriti svoje partnere u OPEC+ da to učine. Ali kasnije je ministar energetike i infrastrukture UAE tvitovao da će se nacija držati svog sporazuma OPEC+ i postepeno povećavati proizvodnju.
Zašto onda američke naftne kompanije ne mogu da povećaju proizvodnju?
Rusija je bila 2. proizvođač nafte u svetu 2021. godine, ispumpavajući 9,7 miliona barela dnevno, ali SAD su broj 1 sa 10,2 miliona. Američke kompanije se ne pridržavaju ciljeva proizvodnje u stilu OPEC-a.
Kao i mnoge industrije tokom pandemije proizvođači nafte se bore da pronađu osoblje i nabavku specijalizovane opreme. U međuvremenu američke naftne kompanije i dalje osećaju posledice zbog te velike naftne krize 2020. godine koja je pokrenula talas bankrota. Od tada su akcije velikih naftnih kompanija zaostajale na širem tržištu.
Sve gore navedeno naglašava kako su cene nafte i gasa vezane za geopolitičke događaje, pandemiju, logistiku bušenja i još mnogo toga. I to daje prosečne cene gasa u SAD iznad 4,33 dolara po galonu od petka 11. marta. Ukratko sve je to jednostavan slučaj ponude i potražnje.
IZVOR: ABC 7 CHICAGO | FOTO: ABC 7 CHICAGO