Pre tačno 80 godina bombardovan je baskijski gradić Gernika. Avioni nemačkih nacista i italijanskih fašista, pomažući Franciscu Franku u jeku Španskog građanskog rata, sravnili su je sa zemljom 26. aprila 1937. godine. Na svakih 15 minuta iz aviona su na taj grad bacane bombe, a on je ličio na buktinju.
Nekoliko dana nakon toga Pikaso je video prve fotografije razaranja, a 1. maja u svom pariskom potkrovlju počeo da slika potresno umetničko delo – univerzalan i vanvremenski antiratni simbol – Guernicu i na njoj prikazao ljude i životinje u mučnoj agoniji. Broj mrtvih je do danas nepoznat i varira od stotinak do više od 1.000.
Tri meseca pre toga španska vlada naručila je od Pikasa mural za španski paviljon na Svetskoj izložbi u Parizu. Nakon napada na Gerniku slavni slikar znao je šta će biti motiv dela.
Na platnu dugom oko osam metara Pikaso je crnom, sivom i belom prikazao deformisane likove žena i dece kako se u plamenu previjaju od bolova, te bika, golubicu i konja koji pate sa njima.
Izložba je otvorena 25. maja 1937, a u skromnom Španskom paviljonu Guernica izgledala je ogromno.
Slika je danas u Muzeju kraljice Sofije u Madridu, gde je 4. aprila otvorena velika izložba kojom se i obeležava 80-godišnjica jedne od najpoznatijih slika na svetu.
Prema rečima Pikasovog unuka Bernarda, „važnost Guernice u kolektivnoj podsvesti je tolika da je definiše kao duhovno umetničko delo koje šalje poruku mira“. A takvu poruku ona šalje i danas – Sirijci su koristili fotografije ove Pikasove slike na protestima poručujući da im je dosta rata, dok je francuski ambasador u UN rekao da je Alep moderna Gernika, „ljudska tragedija i crna rupa koja usisava sve u šta verujemo“.
Iako su mišljenja o njoj bila podeljena, francuski pesnik Mišel Lejris napisao je da je slika Pikasovo „pismo tuge: sve što volimo umire“.
IZVOR: TELEGRAF I FOTO: PRINTSCREEN