Renome jedne zemlje ogleda se u tome koliko ona ima renomiranih predstavnika van svojih granica. Iako nismo imali mnogo svetlih trenutaka u našoj istoriji, podatak kojim mi Srbi možemo da se ponosimo jeste taj da smo kroz istoriju imali, i još uvek imamo, talentovane i uspešne pojedince koji su naši ambasadori širom sveta. Situacija je takva u gotovo svim oblastima života, a kada govorimo o muzici jedan takav predstavnik je Vladan Mijatović, džez muzičar koji je našu zemlju predstavljao i u prestižnom Karnegi holu.
Ovaj talentovani kompozitor se, kako kaže, ponosi činjenicom da je rođen baš u Srbiji, a muzika koju stvara i plasira u Americi čini i nas ostale ponosnim što smo rođeni na tom podneblju. Vladan Mijatović se trudi da svojim kompozicijama, kroz specifične efekte i tonove, približi publici širom sveta neke od najlepših karakteristika naše kulture i tradicije.
Vladan Mijatović potiče iz muzičke porodice koja je i te kako uspešna u ovom poslu. Da li se i njegovo interesovanje za bavljenje muzikom javilo pod uticajem tog „genа“ ili je vremenom zavoleo i poželeo da se bavi tim poslom, ko su njegovi muzički uzori i koliko je bilo teško odvojiti se od porodice i prijatelja govorio je specijalno za čitaoce našeg portala.
Veoma sam zahvalan što potičem iz porodice sa bogatom muzičkom tradicijom. Još od malih nogu znalo se da ću se baviti muzikom, a zahvaljujući mojim roditeljima i na moju sreću, to se i ostvarilo. Još dok sam bio dete, otac me je vodio na svirke i upoznavao me je sa čarobnim svetom muzike. Muzika je dar u kom se ostvarujem i pronalazim sve…. ljubav, strast, emociju, kreativnost… i još mnogo prelepih stvari. Zaista sam zahvalan što imam privilegiju da se bavim muzikom.
Jednom prillikom istakao si da svojim najvećim uspehom smatraš to što si rođen u Srbiji. Izgleda da je to bila sjajna podloga za tvoj dalji razvoj i usavršavanje. Koliko ti je bilo teško da se snađeš i gradiš karijeru daleko od svoje porodice i prijatelja? Da li su te podržavali u svim tvojim zamislima na putu do uspešnog muzičara?
Da, posebno sam ponosan na svoje korene. Balkanska muzika je veoma dragocena i ona je deo mene i svih nas koji potičemo odatle. Sa godinama sam shvatio da je na početku sve na neki način teško, ali onda postane lako, jer je sve u stanju uma. Vaš um kreira poteškoće ili lakoće, bar ja tako razmišljam. Naravno da mi nedostaju roditelji i sestra, ali oni su uvek sa mnom, bez obzira da li su fizički prisutni ili ne. Oni su moja najveća podrska i beskrajna motivacija.
U vreme kada je Vladan Mijatović počeo sa studijama, u Srbiji nije postojala džez akademija, pa ga je put odveo daleko van naših granica. Zanimalo nas je i zašto je baš džez muzika bila njegov izbor?
Džez je reč koja između ostalog predstavlja i slobodu. Moj duh je takav da volim slobodu i izazove sa samim sobom. Džez se konstantno menja i evoulira i onaj džez, u koji sam se ja nekada zaljubio, gotovo da izumire, ali ostala je ta sloboda, beskonačna kombinacija i neraskidiva veza osećanja, harmonije, melodije i ritma u koji se i dalje zaljubljujem svakoga dana.
Na koji način uspevaš da približiš svojoj publici u Americi srpski „način“ stvaranja najlepših melodija i kako oni reaguju na to? Odakle crpiš inspiraciju?
Inspiracija dolazi iz raznih izvora, ali onaj izvor koji najjače podstiče inspiraciju je upravo rad. Mi u nama imamo sve što nam treba, tako da se sve svodi na to, da se maksimalno vremena posveti onome što radimo i sve privede kraju bez mnogo odlaganja. Bar je tako kod mene. Što se dočaravanja tiče, svako ima drugačiji pogled na muziku, po mom mišljenju, zato se trudim da pratim svoju intuiciju i kažem nešto novo u svetu muzike. Kao što sam već napomenuo, Balkanska muzika ima veoma temeljan prizvuk, ali ljudi iz sveta ne razlikuju da li je muzika srpskog ili na primer bugarskog porekla, ali primećuju da je drugačija od gotovo svega drugog. Taj prizvuk je ono što mene privlači i čime se trudim da dočaram boje naše muzike.
Da ovakav talenat i stvaralačka kreativnost ostanu nezapaženi prosto je nemoguće. Nagrada za njegovo višegodišnje žrtvovanje i ulaganje truda, rada i vremena došla je u vidu nastupa u čuvenom Karnegi Holu. To je zasigurno bio veliki korak napred u Vladanovoj karijeri.
Kako je sve to izgledalo? Posle jednog takvog podviga, kakve su tvoje dalje ambicije, koji je to naredni korak, neka tvoja želja? Da se osvrnemo i na tvoj humani gest, kojim si se na najlepši mogući način zahvalio svojoj zemlji i narodu.
Imao sam sreću da nastupim u prestižnom Karnegi Holu i osećaj je neopisiv! Zahvaljujući ogromnoj podršci naših ljudi iz dijaspore, uspeli smo da rasprodamo ceo Karnegi i pritom, na moju inicijativu i na inicijativu mojih organizatora, doniramo sav novac u humanitarne svrhe u Srbiji. Rado sam se odrekao svog honorara i uspešno smo sakupili i donirali preko 3000 dolara za naše građane u Srbiji, kojima je pomoć najpotrebnija. Posebno sam srećan zbog toga i trudiću se da i u budućnosti svaki put pomognem, koliko je to moguće.
Vladan dodaje da ga je svo znanje koje je do sada stekao i koje još uvek stiče, zapravo pripremalo za život kompozitora, što je oduvek želeo da postane. Svi njegovi postupci i težnje usmerene su ka tome da jednog dana komponuje muziku za film u najvišem svetskom rangu i da dirne što više ljudi svojom muzikom.
Svrha života jednog umetnika nije toliko da postane bogat u materijalnom smislu, koliko da ostane bogat duhovno i uživa podršku svojih najbližih na putu do velikih postignuća. Vladan je imao tu sreću.
Želeo bih da se zahvalim, svim ljudima koji su se našli na mom putu, koji prate moj rad i koji me podržavaju, makar i svojim mislima. Smatram da mojim postignućima predstoji veliki put. Zahvalan sam svojoj porodici na nesebičnoj podršci, inspiraciji, motivaciji i ljubavi. Takođe sam zahvalan Bogu i Univerzumu što postojim. To je najveći uspeh do sada.
A mi smo zahvalni što imamo privilegiju da su upravo ovakvi pojedinci naši predstavnici u svetu uspešnih. Muzička dela koja stvara Mijatović uspevaju da verno oslikaju sve lepote srpske kulture i istaknu ono najlepše što nas odlikuje kao narod. Samo napred, Vladane!
PIŠE: SANJA MIRKOVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA