Odluka Supreme Court da poništi široke uvozne carine koje je prošle godine uveo Donald Trump ne znači i kraj njegove agresivne trgovinske politike. Iako su sudije odbacile njegovo tumačenje gotovo neogranićenih ovlašćenja prema zakonu iz 1977. godine, pravni stručnjaci tvrde da predsednik i dalje ima više mehanizama na raspolaganju za nastavak carinskog pritiska.
Trump je tokom drugog mandata uveo dvocifrene „recipročne“ carine gotovo svim državama, pravdajući to trgovinskim deficitom koji je proglasio nacionalnom vanrednom situacijom. Prosečna američka carina skočila je sa 2,5% na gotovo 17% – najviše od 1934. godine.
Jedna od opcija je Sekcija 301 Zakona o trgovini iz 1974, koju je Trump već koristio protiv Kine zbog, kako tvrdi Vašington, nepoštenih trgovinskih praksi. Ova mera omogućava visoke carine bez preciznog ograničenja, ali zahteva istragu i javnu raspravu.
Druga mogućnost je Sekcija 232 Zakona o proširenju trgovine iz 1962, kojom predsednik može da uvede carine radi zaštite nacionalne bezbednosti. Na osnovu tog ovlašćenja već su uvedene dažbine na čelik, aluminijum, automobile i druge proizvode.
Pominje se i reaktiviranje gotovo zaboravljene Sekcije 338 iz Tariff Act of 1930, poznatog po Smoot-Hawley carinama, koje su obeležile eru Great Depression. Ta odredba omogućava carine do 50% bez vremenskog ograničenja.
Iako Ustav SAD daje Kongresu pravo da uvodi poreze, uključujući carine, jasno je da Trump još ima pravne alate za nastavak trgovinskog rata – i to bez pozivanja na vanredna ovlašćenja.
IZVOR: CHICAGO TRIBUNE, FOTO: PRINTSCREEN






















































































