Kompjuterski naučnici se decenijama takmiče da oponašaju ljudski mozak, replicirajući njegove neuronske mreže kako bi izgradili još napredniju veštačku inteligenciju.
U najnovijoj demonstraciji efikasnosti prirode, švajcarska startap kompanija upravo je lansirala biokompjuter koji se povezuje sa pulsirajućim moždanim ćelijama i, prema rečima njegovih proizvođača, koristi daleko manje energije od tradicionalnih računara zasnovanih na bitovima.
Umesto da samo integriše biološke koncepte u računarstvo, FinalSpark-ova onlajn platforma ‘prisluškuje’ sferične klastere ćelija ljudskog mozga uzgojenih u laboratoriji koje se nazivaju organoidi, navodi Science Alert. Ukupno 16 organoida je smešteno u četiri niza koji se povezuju sa po osam elektroda i mikrofluidnim sistemom koji snabdeva ćelije vodom i hranljivim materijama.
Ovaj pristup u konkretnom slučaju koristi sposobnosti istraživača da kultivišu organoide u laboratoriji, prilično novu tehnologiju koja omogućava naučnicima da proučavaju ono što su u suštini mini replike pojedinačnih organa. Uspon organoida kao popularne istraživačke tehnike dolazi u vreme kada su veštačke neuronske mreže, koje podupiru velike jezičke modele kao što je Čet GPT, takođe eksplodirale u upotrebi i procesorskoj moći.
FinalSpark tvrdi da takozvani bioprocesori poput sistema interfejsa mozak-mašina koji razvijaju „troše milion puta manje energije od tradicionalnih digitalnih procesora”.
Moždane ćelije se grupišu i formiraju organoide, koji su smešteni u nizove povezane sa elektrodama. Iako nemamo nikakve brojke o njihovom specifičnom sistemu, potrošnji energije ili procesorskoj snazi, istraživački tim FinalSpark-a kaže da je za obuku jednog velikog jezičkog modela kao što je GPT-3, prethodnik GPT-4, bilo potrebno 10 gigavat sati ili otprilike 6.000 puta više energije koju potroši jedan građanin Evrope za godinu dana. U međuvremenu, ljudski mozak upravlja svojim 86 milijardi neurona koristeći tek delić te energije: samo 0,3 kilovat sata dnevno.
Tehnološki trendovi takođe ukazuju na to da će industrija veštačke inteligencije u procvatu trošiti 3,5 odsto globalne električne energije do 2030. IT industrija u celini je već odgovorna za oko dva procenta globalne emisije ugljen dioksida, pa postaje sve potrebnije pronaći načine da se računarstvo učini energetski efikasnijim, a sinergije između mreža moždanih ćelija i računarskih kola su očigledna paralela koju treba istražiti.
FinalSpark nije prva kompanija koja pokušava da poveže sonde sa biološkim sistemima ili pokušava da pouzdano programira neuronske mreže tako da obavljaju specifične ulazno-izlazne funkcije na komandu. Ovom temom bavili su se i istraživači u Americi koji su 2023. godine izgradili bioprocesor koji je povezivao računarski hardver sa organoidima mozga, a sistem je naučio da prepoznaje govorne obrasce.
Iako bi krajnji cilj mogao biti novi, energetski efikasan računarski pristup, za sada se sistem koristi da omogući istraživačima da izvode dugačke eksperimente na organoidima mozga, baš kao i njegovi prethodnici. Međutim, postoje neka poboljšanja: tim FinalSpark-a kaže da se istraživači mogu povezati na njegov sistem na daljinu, a mini-mozak može da se održava do 100 dana, a njihova električna aktivnost se meri tokom celog sata.
IZVOR: POLITIKA I FOTO: PRINTSCREEN