Stvarati i svirati autentičnu i kvalitetnu muziku redak je dar vredan hvale. Oni koji pored talenta da je izvode, imaju dar i da je preoblikuju, nadograđuju i ulepšavaju, melem su za uši nama koji imamo prilike da ih slušamo. Ako pripadate kategoriji ljudi koja voli muziku koja pokreće, svakako bi trebalo da poslušate bend za koji se već na prve impluse muzike čuje ritam koji pokreće.
Paprika bend je vodeći britanski bend čija se postava sastoji od dve harmonike, gitare, perkusija, violine i bas gitare. Članovi benda koji su poreklom iz Srbije, spajaju na nesvakidašnji način istočnoevropsku, romsku, balkansku i klasičnu muziku vaternih melodija i ritmova. Do sada su imali veliki broj nastupa i koncerata širom sveta. Nastupali su na festivalima u Velikoj Britaniji, Španiji, Kanarskim ostrvima, Abu Dabiju, Sidnejskoj operskoj kući i širom Australije.
Poštovani, na početku ovog intervjua, voleli bismo da nam kažete kako ste došli na ideju za ovako interesantno i autentično ime benda?
Bilo je baš davno da se više i ne sećamo, ali je bilo potrebno da to bude nešto jako i ljuto kao što je i naša muzika!
Logo Vašeg benda je nešto što pored naziva i virtuozne muzike koju interpretirate, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Koja je simbolika petla iznad naziva benda?
To je bila ideja našeg talentovanog prijatelja Igora Jocića koji nam je radio dizajn i pored petla je bilo još par odličnih opcija, tako da je bilo veoma teško odlučiti se.
Postavka benda sastoji se od dve harmonike, violine, gitare, bas gitare i perkusija. Na koji način je došlo do sastava ove kombinacije instrumenata?
Miloš i Žika se poznaju ceo život i dugo sviraju zajedno tako da se ideja o dve harmonike nametnula prirodno. U početku je bend bio skroz akustičan, sa dve harmonike, violinom, kontrabasom i akustičnom gitarom, ali smo u jednom trenutku odlučili da to ,,unapredimo” punijim, jačim, električnim zvukom i dodali bubnjeve i perkusije kao bitan deo zvuka, tako da su i gitara i bas morali da postanu električni. Naša kombinacija instrumenata nije ništa novo što se tiče muzike naših prostora, ali je sam zvuk drugačiji zbog aranžmana, dinamike, malo drugačijeg korišćenja muzičke opreme, pa i prostora i sala u kojima sviramo. Sve to utiče na vajanje zvuka.
Vaš bend snima nove verzije već postojećih poznatih pesama različitih žanrova. Složićete se sa mnom da je u današnje vreme veoma retko čuti kvalitetne i originalne obrade u moru istih pesama, a i da je veoma zahtevno promeniti aranžman jedne pesme, a zadržati originalnu melodiju. Kako Vam to polazi za rukom? Šta mislite da je mera Vašeg uspeha?
Mi sviramo pesme koje su naši favoriti i prođe ,,kroz naše ruke” dosta pesama. U tom procesu osetimo koje pesme nam najbolje idu i gde možemo najviše da doprinesemo svojim aranžmanima. U toku sviranja dolazi prirodno do aranžmanskih ideja, a i često nam bude dosadno od slušanja istih aranžmana pa uvek gledamo kako da osvežimo bilo koju pesmu, pa čak i naše stare aranžmane. Cilj nam je da ako uzmemo neki bilo koji stari klasik, da uvek uradimo svoju verziju. Ishod je uvek kombinacija svih naših pojedinačnih i zajedničkih muzičkih afiniteta, koje nadamo se, donesu nešto autentično. Članovi grupe dolaze iz različitih muzičkih pozadina uključujući klasičnu muziku, jazz i razne druge tradicije.
Repertoar benda obuhvata tradicionalnu i narodnu instrumentalnu muziku sa područija Balkana. Da li svi članovi benda učestvuju u izboru repertoara i na koji način dolazite do inspiracije za odabir istih?
Kao što sam pomenuo, uvek neko donese svoj favorit pa onda to isprobamo da vidimo da nije suviše teško za nas! Vremenom se iskristališe koje pesme nam više leže.
Koliko ste do sada snimili studijskih albuma, pod kojim nazivom i za koju studijsku kuću ste ih izdali?
Do sada smo snimili dva albuma. Prvi je izašao 2011. godine pod istoimenim nazivom, a drugi album ,,Wild, Wild East” je izašao 2019. godine. Oba albuma smo objavili sami za svoju izdavačku kuću ,,Crackling Records”.
S obzirom na to da svirate Balkansku muziku, a da većina engleske populacije nije upoznata sa muzikom naših prostora, možete li nam reći kakve su njihove reakcije na Vašim nastupima? Da li im se muzika sa naših prostora dopada ili njihovim ušima nije prijemčljiva?
Odziv je fantastičan i to je glavni razlog zašto još uvek postojimo. Svaki koncert se završi euforično, bez izuzetka. To je najveća motivacija koju bilo koji muzičar može da ima. Na većim koncertima i festivalima ljudi već nakon ovoliko godina znaju našu muziku, pa i pojedinačne pesme. U manjim mestima nekad ljudi ne znaju ništa o našoj muzici ali ih mi ,,kupimo” već nakon prvih taktova prve pesme. Naša muzika pored tradicionalnih pesama zna da bude dosta ,,komplikovana” ritmički i melodijski, pa na momente ljudi ne znaju šta ih je snašlo, ali se njihove uši brzo snađu. Pored toga, ovo je pretežno instrumentalni bend i fascinantno je to kako pored nekonvencionalnog zvuka, instrumentacije, ritmova i melodija, mi uspevamo da držimo pažnju po 90 minuta, a onda nas još pozovu i na bis.
Smatrate li da našu muziku mogu jednako dobro da sviraju i muzičari koji nemaju naše poreko ili ipak mora biti blakanskog gena za dobru interpretaciju melodija sa naših prostora?
To je zanimljivo pitanje. Upoznali smo dosta ljudi koji pokušavaju da sviraju našu muziku, ali bez uspeha jer je ona veoma zahtevna. Nije to pitanje gena, više je pitanje okruženosti i ,,natopljenosti” muzikom koja dolazi prirodno nekome ko odrasta na nekom prostoru i stalno je čuje dok ona ne postane deo podsvesti. Upoznali smo nekoliko ljudi drugih nacija koji dobro sviraju našu muziku i uvek je pozadina toga veliki trud i mnogo vežbanja, jer je ona autentična i drugačija od drugih tradicija. Kao i u svemu, tajna se krije u prepoznavanju detalja, a to je u našoj muzici ukras – triler i to zahteva na prvom mestu pažljivo slušanje. Nismo ovde upoznali još uvek nekog vrhunskog virtuoza, a da nije došao sa naših prostora, što ne znači da ih možda nema trenutno ili se neće pojaviti. Ima naših ljudi koji su rođeni u Engleskoj, ali pošto su kod kuće ceo život slušali našu muziku, oni je osećaju i umeju da je interpretiraju odlično. Zanimljiv je jedan primer naše prijateljice Liz koju smo upoznali u Mančesteru i bili smo ubeđeni da je poreklom sa naših prostora jer je pevala fenomenalno našu muziku, a ona je u stvari Engleskinja i provela je samo nekoliko godina u Bosni gde se i zaljubila u lokalnu muziku. Sve je pitanje ljubavi i truda, a bitan je naravno i dobar mentor.
I na kraju ovog intervjua, možete li nam otkriti neke buduće planove Vašeg benda? Da li imate u bližoj budućnosti u planu Američku turneju?
Sa novonastalom situacijom je teško praviti dugoročne planove jer se koncerti lako otkazuju, ali se nadamo da će se to srediti u neko dogledno vreme. Američka turneja može uvek, čim nas neko pozove!
Svima koji budu poslušali njihove pesme biće jasno zašto muzika ovog benda zaslužuje pažnju slušalaca. Paprika bendu želimo puno uspeha u daljem radu i nadamo se da će što pre obradovati svoju publiku novim studijskim albumom sa još ,,ljućim“ pesmama.
PIŠE: SUZANA GAJIĆ RADIVOJEVIĆ I FOTO: PRIVATNA ARHIVA