Kakvo je stanje “američkog sna”? Čiji je simbol danas američka zastava i kome sve pripada? Kako Ameriku doživljavaju doseljenici, a kako ljudi rođeni u njoj – to su neke od tema kratkometražnog dokumentarnog filma „The Flagmakers“ koji je na užem spisku u trci za nominacije za Oskare.
Film koji su režirale dobitnica Oskara Sintija Vejd i nagrađivana autorka Šeron Lis, sastavlja mozaik savremenog američkog društva prateći sudbinu nekoliko radnika najveće fabrike američkih zastava u zemlji, a centralna ličnost je menadžerka – Radica Marković, iz Srbije.
Srdačna, vedra Radica Marković nadgleda radnike koji ušivaju zvezde i pruge u fabrici „Ider fleg“ (Eder Flag) u Ouk Kriku u Viksonsinu, koja godišnje proizvede pet miliona američkih zastava. Svaka zastava ima utkan deo priče onih koji su je sašili – kaže Radica u filmu. Njena imigrantska priča počinje kada je napustila rodni Brvenik u Raškoj, sa suprugom koji je odrastao u Viskonsinu.
„1993. godine, kada je počinjao rat u Bosni, odlučili smo da dođemo u Ameriku. Suprug je bio državljan pa nisam imala probleme da dobijem vizu, nisam došla kao izbeglica, nego regularnim putem“, priča Radica za Glas Amerike.
1999. godine, njena porodična kuća blizu mosta na Ibru je razrušena u bombardovanju Srbije.
„Najverovatnije da nismo otišli tada, sada ne bismo bili živi“ , kaže ona.
Narednih 29 godina Radica je provela u Viskonsinu.
„Moja prva osećanja prema Americi nisu bila neka ogromna ljubav. To je bila neka potreba da izađem iz zemlje, i da izvedem dete kojem sam htela da obezbedim sigurnu budućnost, to je prvo. Kasnije, upoznajući ljude, imajući dobra iskustva, ta se ljubav prema Americi razvila i sada, i dalje volim Ameriku isto kao što nikada nisam prestala da volim Srbiju“.
Rediteljke filma Šeron Lis i Sintija Vejd želele su da snime film o značaju imigranata za američko društvo, kada je anti-imigrantsko raspoloženje izbilo na površinu u vreme administracije predsednika Donalda Trump-a. Tragom jednog programa za migrante, stigle su do fabrike Ider fleg, gde ih je Radica odmah osvojila, kaže za Glas Amerike Šeron Lis, korediteljka filma.
Rad na filmu privodio se kraju kada je Radica iznenadila rediteljke vešću da je odlučila da se vrati u Srbiju. Iako je povratak uvek bio u planu, odluku je ubrzala povreda njenog supruga i cena zdravstvenog osiguranja. Drugi razlog je – porodica.
„Pored mene su prošla sva venčanja, sva rađanja, sve smrti, od moje porodice ja jedino imam sestru ovde sa njenom porodicom, roditelji su nam umrli pre desetak godina tako da sam htela da jedan deo život dok nisam još previše stara baba da provedem sa sestrom, da nadoknadimo to što smo 29 godina bile razdvojene“.
“Prvo nismo bile sigurne da li želimo da to uključimo, jer tu je žena koja je zaljubljena u Ameriku i ipak je napušta, postigla je američki san i napustila Ameriku, ali smo rekle – znate šta, tako se dogodilo, pustićemo druge da to tumače kako žele“, objašnjava rediteljka Šeron Lis.
Producent filma je NBA zvezda Janis Antetokumpo, i sam imigrant. Nominacije za Oskare biće poznate 24. januara, a film je već osvojio nekoliko nagrada publike i kritike na festivalima u SAD. Radica je takođe prisustvovala projekcijama u Berlinu, Londonu i Kophenagenu, gde je dobila ovacije publike.
A na kraju filma, Radica prvi put posećuje Njujork i ostrvo Elis, gde se kod Kipa slobode vije zastava sašivena u njenoj fabrici. Jednu od tih zastava ponela je sa sobom – nazad u Srbiju.
IZVOR: GLASAMERIKE I FOTO: PRINTSCREEN