U vremenu kada se mentalno zdravlje sve češće prepoznaje kao jednako važno kao fizičko, mladi iz generacije Z ne čekaju u redovima ispred ordinacija, već otvaraju čet prozor. Sve više njih okreće se digitalnim alatima, a među najpopularnijima je ChatGPT, veštačka inteligencija koja mnogima pruža osećaj razumevanja, podrške i diskrecije.
Naizgled dostupniji, tihi i neumorni “sagovornik” iz oblaka, ChatGPT je postao emocionalni oslonac za hiljade mladih širom sveta. Dostupan je 24 časa dnevno, ne postavlja lična pitanja i ne naplaćuje se po seansi. Ali, da li je digitalni savetnik zaista bezbedna alternativa stvarnom terapeutu?
Kada AI preuzima ulogu psihologa
Prema rečima profesorke Johane Lehner sa Univerziteta Erlangen-Nirnberg, čet-botovi poput ChatGPT-a mogu imati korisnu ulogu za one koji izbegavaju psihoterapiju zbog stigme, srama ili ličnih barijera. AI može pomoći korisnicima da artikulišu misli, vode digitalni dnevnik i prepoznaju osnovne emocionalne obrasce.
“Za mnoge mlade, ChatGPT predstavlja prvi kontakt sa idejom mentalne brige o sebi,“ kaže Lehner, dodajući da “U tom kontekstu, njegova uloga može biti značajna”.
Šta mašina ne vidi
Ipak, stručnjaci upozoravaju, empatija koju AI simulira nije isto što i istinska emocionalna svest. ChatGPT ne prepoznaje ton glasa, pauze u govoru, suze u očima ili gestove koji često govore više od reči. I što je još važnije, ne ume da reaguje na psihološke krize.
Istraživanja su pokazala da će AI prepoznati depresivne simptome samo ako su jasno i direktno navedeni. U suprotnom, odgovori često ostaju na nivou generičkih saveta: “Prošetaj”, “Promeni ishranu”, “Pokušaj meditaciju”.
Nedostatak ljudske intuicije može biti rizičan, posebno kada je reč o osobama koje se suočavaju sa ozbiljnim emocionalnim stanjima poput suicidalnosti, retraumatizacije ili disocijacije.
Zavisnost od “digitalne utehe”
Jedna od zabrinjavajućih posledica jeste potencijalna emocionalna zavisnost od AI asistenta. Studija MIT Media Laba i OpenAI-ja ukazuje da korisnici koji se previše oslanjaju na veštačku inteligenciju mogu izgubiti osećaj samostalnosti i oslabiti veštine donošenja odluka u stvarnom životu.
“Kada vam čet-bot postane glavni sagovornik, granica između pomoći i pasivnog oslanjanja postaje tanka”, navodi se u izveštaju.
Zašto AI ne može i ne sme, da zameni terapeuta
Iskusni psihoterapeuti ističu da proces izlečenja ne počinje algoritmom, već odnosom. Ljudski terapeut ne samo da sluša reči, već čita između redova, beleži sitne promene u glasu, pokretima, ponašanju. To je dvosmerna veza koja se gradi poverenjem, a ne kodiranjem.
“Psihoterapija nije samo razgovor, to je proces u kome se zajedno gradi prostor za promenu”, kaže psihološkinja Marija S. iz Beograda. “AI ne može ponuditi istinsku empatiju, a bez nje nema stvarnog napretka.”
Tehnologija kao alat, ne kao zamena
Uloga ChatGPT-a i sličnih alata može biti korisna kao ulazna tačka, posebno za one koji se prvi put suočavaju sa sopstvenim mentalnim izazovima. No, za ozbiljnije probleme, jedini put ka oporavku vodi preko kvalifikovanih stručnjaka.
Tehnologija može biti saveznik, ali nije lek. U eri digitalne hiper-povezanosti, ljudska prisutnost, razumevanje i saosećanje ostaju nezamenjivi elementi u borbi za očuvanje mentalnog zdravlja.